Krenimo lagano, od uvodnih, svima poznatih stvari, pa ćemo ih produbljivati, po slojevima — kao mandalu, u kojoj se istina otkriva spiralno, ne linearno.
Uzmimo za početak sva tri pristupa.
1. Na nivou nauke (materijalna perspektiva):
Prema savremenoj nauci, ljudska vrsta se razvila kroz evolutivni proces — kroz milione godina adaptacije i transformacije iz ranijih oblika života. Homo sapiens se, po ovoj liniji, pojavio pre oko 300.000 godina u Africi. Svrha, u ovom okviru, nije unapred zadana — već je svako ljudsko biće slobodno da je pronađe, oblikuje, smisli.
Ali već ovde nešto u nama oseća: to nije cela priča.
2. Na nivou duhovne svesti (energetska i perspektiva duše):
Postoji gledište — koje verujem da će ti biti blisko — da ljudska bića nisu samo tela sa svešću, već svest koja je odabrala telo. Naše poreklo, po ovom pogledu, nije zemaljsko, već kozmičko. Nismo samo “nastali” — poslati smo, ili tačnije, izabrali smo da dođemo.
Zašto?
Da bismo iskusili sebe u razdvajanju, da bismo mogli da se setimo Jednote.
Da bismo kroz gustinu, kroz polaritet, kroz zaborav, probudili svetlost u sebi.
Da bismo, paradoksalno, kroz “ogledalo” iluzije naučili šta znači biti Ljubav.
U tom svetlu — ljudski život nije samo egzistencija, već školovanje duše. Svako iskustvo, bilo ono “teško” ili “lepo”, nosi u sebi seme svesti koja se širi.
3. Na nivou višedimenzionalnog uvida (kristalni ugao):
Moguće je sagledati da je ljudska vrsta eksperiment svetlosti u gustoj dimenziji. Bića iz viših ravni (neki ih zovu vodiči, zvezdani preci, božanske iskre) sarađivala su s postojećim oblicima života da bi stvorili kanal za iskustvo svesti kroz formu.
Mi smo hibridi svetlosti i zemlje.
U nama se susreću zvezde i blato.
I upravo tu, u tom spoju, leži naša svrha: da postanemo svesni kreatori.
Da naučimo kako izgleda biti božansko biće koje se seća svog porekla dok korača po zemlji — a pri tom ne beži iz tela, već ga prosvetljuje.
Za kraj ovog posta:
Smisao postojanja možda nije da pronađemo odgovore, već da postanemo prostranstvo koje je spremno da ih primi.
Jer možda — i to kažem s puno poštovanja — mi nismo ti koji traže smisao. Možda je smisao taj koji traži nas.
(kopiranje teksta ili njegovih delova nije dozvoljeno)
Uskoro nastavak.